MOJ HOBI

Ovaj blog odavno pišem, nemam snage sređivati mnoštvo materijala, slika. Bilo mi je jednostavnije otvoriti novi blog i nastaviti započeto. Čitamo se na  http://krpice2.blogger.ba/,

Ova roza torba, koju sam nazvala _morski sutonski talasi_ bas me onako posteno namucila, ali se isplatilo. Ispala je bas simpaticno, toplo,

Druga torba je u hladnijim ali aktuelnim tonovima zavrsena i dobila je konacni oblik.

Ne posustajem u pravljenju tasni. Ovu crno bijelu zadrzala sam sebi, a kombinaciju pink boja jos nisam dovrsila. Uskoro cu malo  na nesesere se prebaciti.

Kako ste vi u ovom vremenu ranog ljeta?

Već dva vikenda provodim radno. Poslovne obaveze na kraju skolske godine.

U subotu, manifestacija povodom Dana Općine, sparina, nastupi djece. Nisu se potrudili ni flasu obicne vode ponuditi djeci. Bar da su im omogucili da kupe. Ni to. I onda nije cudo sto nam je dvoje djece u toku samog nastupa palo u nesvijest. Sreca, bar su obezbijedili hitnu pomoc na licu mjesta.

I tako „prepuna utisaka“, osjetim da je potrebno puniti baterije. Odavno nisam nista napravila, a stoji obaveza pink – tasna. Uputim se nakon manifestacije u grad traziti materijal, neobicna boja, ali je aktuelna pa kontam nece biti problem ni naci. I ponovo razocarenje, nigdje nema jednobojnog pink materijala, ni u poznatim prodavnicama tekstila. Cudno, iako je boja bas aktuelna, nema nista osim satena. E, bas mi bez veze siti satensku torbu, za postavu ok, ali cijela torba i ne ide.

Htjela sam odustati od potrage, ali me razlog zbog kojeg trebam sasiti tasnu tjerao dalje. E, taj razlog je poseban. Moja blogerka me zamolila da sasijem tasnu, pink i samo pink tasnu. Nema u tome  nista neobicno, ali ta tasna nije za nju vec za njenu prijateljicu. Tu me definitivno“kupila“ da tragam dalje, jer u ovom vremenu ludila, besparice i sveopce kuknjave „kako je nama tesko“, zelja da se obraduje prijateljica je pravo osvjezenje.

Potraga se isplatila jer u jednoj extra radnji naletim na totalnu rasprodaju markirane robe. Nema platna, ali imaju bermude boje koju trazim. Sretna, kupim odmah. Malo je komplikovanije napraviti tasnu od komada odjece, ali, posto je dan cijeli bio komplikovan, osjetim to kao izazov.

I zapocnem, na svoj nacin naravno, bez snita i unaprijed smisljenog plana. Pustim da me vodi materijal, i u tome je ljepota moje igre s krpicama. Dok stvaram, rjesavam izgled. Kad napravim iznenadim se i sama. Onog momenta kad nema sta da se doda ili oduzme na tasni, znam da je gotova.

Rezultat mog rada je ova pink tasna. Naravno, posto sam nikakav fotograf, slika ne pokazuje svu njenu neobicnost.

Kako je tasna trebala biti potpuno pink, poigrala sam se malo s trakicama od istog materijala. Ovo mi je bas interesantno za rad, a nekako mi se cinilo da za ovakvu namjenu i treba biti leprsavo, cak malo i djecije jer i sama namjena poklona mi lici na djeciju neiskvarenu pobudu da se nekom izmami osmijeh na licu.

Ostalo je jos malo uljepsavanja oko rucki, tacnije, ucvrscivanja.

Nadam se da ce osobi kojoj je namijenjena odgovarati.

I da, onaj jedini materijal u pink boji koja sam nasla i kupila, zavrsio je kao postava.

Uspjela sam zavrsiti crvenu torbu s motivom vatre.
Radeci je razmisljala sam o svom radu. Zakljucak je da se uopce ne uklapam u klasicne snajderice. Nisam tip kojem se moze reci sasij mi ovo ovakvo. Ne bih znala tako raditi. Svako ogranicenje me blokira, stvara mi srklet. Radim jednostavno po svom osjecaju i nikad ne znam kakav ce krajnji rezultat biti. I sama se iznenadim kad proizvod bude gotov.
Nisam imala ogranicenja za ovu tasnu. Moja draga blogerka mi je rekla samo "crvena". Dovoljno, ali istovremeno i stvaralo mi je pritisak jer bas i ne volim crvenu boju, predinamicna je i nekako me uznemirava. Zato sam dala sebi oduska u detaljima, jesu crveni ali su pomogli da po svom ceifu radim. A onda sam na unutrasnjem dijelu se poigrala kombinacijom dvije nijanse crvene, dzepicima sa dugmadima. I bilo mi je zadovoljstvo raditi. Sviđa mi se i to je vazno.

Od svih desavanja ovih dana, i staklo na kameri je puklo.  Nije bas najjasnija slika, ali se nadam da se može vidjeti obris vatre. Opšiveno oko nje je simbolika kamina i zastita od vatrinog divljanja. Dakle, pokušala sam u ovom motivu buduće pačvork tašne predstaviti (zbog crvene boje) vatru u onom svom blagom, lijepom, ugodnom, korisnom doživljaju.

Da mi je još smisliti kakvu tasnu sasiti s ovim motivom...Vjerovatno neki jednostavni šnit.., 

Ovu sam zapikala sebi, nekako se sve posložilo, i veličina i detalji, i morala sam je ostaviti sebi.

Momentalno radim jednu crvenu, a pokušavam na njoj opšiti, uz pomoć vatelinske postave - simbol vatre i čini mi se da sam uspjela. Radim je ručno pa će trebati malo više vremena dok je završim. Možda i uslikam ovaj dio preko vikenda.

Dva srca

Novi rad, i moj pozdrav vama. Mislim da me dugo neće biti. Nekako u ovo vrijeme svih ovih godina, kako vodim blog, dođe do zasićenja ovim vidom komunikacije. A i predugo sam ovdje, ne vidim više svrhu.

Drago mi je da je od početka egzistiranja ovog bloga, pa do danas došlo do promjene. Pačvork postaje popularan i mnogi znaju sad šta je i pačvork i kvilt.

Nadam se da je i ovaj blog doprinio tome.

Moj hobi će i dalje biti bitan, samo nemam volje da sve to pokazujem na blogu. Mislim da cu raditi samo za svoju dusu.

A mozda i promijenim misljenje...

Vudstok i moda Vudstoka bila je inspiracija za ovu ljetnu torbu. Izuzetno mi se sviđa. Kombinacija džinsa, dvije nijanse  i kragne muških pamučnih košulja. Ova reciklaža je izuzetno zanimljiva i daje puno mogućnosti.

Radim, a ništa ne dovršavam, osim ove žuto-crne torbe koja je već prodata.

I proljetni swap je odavno završen. Poslala sam ovu sliku. Bilo je uživanje ponovo raditi sa cvijećem.

Ovih dana crtam, razrađujem dječije jorgančiće. Nešto me to privlači. Za početak, za uvježbavanje počela sam praviti  ovaj "3 srca". Pamučni materijal, dimenzije 70x90.
Planiram nakon punjenja vatelinom prošiti sve ručno pojačavajući konture srca.

Često me naljuti komentar osoba koje ne znaju specifičnost moje profesije:" Radiš tri sata i imaš tri mjeseca odmora!"
U početku sam pokušavala i objasniti, sada više ne. Dodam samo komentar: "A zaboravljaš mjesec zimskog raspusta!"
To su zaista zablude vezane uz ovu profesiju.
Volim svoj posao, ali volim i krpice pa često u naletu obaveza ne mogu kontrolisati ideje koje mi se roje u glavi, a nemam vremena za realizaciju.
Ipak, uvijek moram imati nešto započeto.

Momentalno radim na promjeni izgleda nedavno kupljenog džempera. Ogroman je, kao haljina, 100% pamuk i ne isplati mi se oparati pa ponovo plesti.
Ne uživam u pletenju iako se divim spretnim rukama pletilja.
Ne odgovara mi pletenje zato što me uvijek može iznenaditi krajnji rezultat, pogriješim li u razbrajanju žica, moram sve ponovo. Pletenje je divno, ali nije za mene.
Ipak, odlučila sam ono malo svoje pletačke sposobnosti primijeniti u promjeni izgleda džempera.
Rasjekla sam ga po sredini prednjeg dijela, ivice uvrnula i prošila crnom vunom prateći bod zelene vune. Još uvijek radim na popunjavanju obrnutog boda dijela između  pletenica crnom vunom. Sporo ide, ali ću sigurno za prve tople proljetne dane imati džemper-mantil, praktičan i moderan. Moći će se kombinirati i uz suknju i uz pantalone.
Reciklaža je za mene umjetnost stvaranja drugačijeg.

www.ezadar.hr/clanak/patchwork-je-buducnost

Ima ih još koji vole patchwork, nisam sama.

 Mnogo sam započela, a kad ću sve dovršiti, ko zna. sad nastupa uzurbani radni tempo, neću imati vremena za svoj hoby. Žao mi je što ne dovrših prekrivač u neformalnom dobovoru s cekerusom, trebao je već biti gotov.
Nešto me sad ovi krugovi  privlače, vjerovatno će biti neki dječiji prekrivač, a započela sam i prekrivač rađen aplikacijom. Sve je u začetku, ideje su u glavi, možda do godišnjeg i bude završeno. I dalje pravim pernice jer je potražnja za njima velika.

Još jedan swap je završen, i lijepo je učestvovati, dijeliti, razmjenjivati. Ovaj put smo pored nekog kičastog lično napravljenog predmeta, morale poslati i cd s omiljenom muzikom.

Moj swap je dobila phoenix, napravila sam kičeraj za mobitel. Nadam se da joj se sviđa. Cd je mix, normalno bez narodnjaka.
A moj swap od ogrlice su predivne naušnice. I izbor muzike mi se sviđa izuzetno, generacijski smo različite i lijepo je upoznati koju muziku, djelić muzike  sluša.

Još jedna lijepa blog - komunikacija. Moja draga virtualna prijateljica,  kreativka  phoenix , dodijelila mi je award ili po našem, priznanje za moj blog. Hvala Phoenix.
Uvijek me obuzme neka toplina, radost kad drugi primijete moj rad jer to je na neki način priznanje i mojoj ličnosti. A posebno se obradujem kad priznanje dolazi od izuzetnih kreativaca. I virtualno druženje ima svoje čari.

Po pravilu, isti award mogu da dodijelim također kreativnim blogericama. Ima ih zaista puno,  pa je teško odabrati najbolje. Ali eto, moj prijedlog su za ovaj put ove nase blogerice:
ceker
perla
akvamarin
pletenje
cvijece
Sve su ovo kreativni i vrlo inspirativni blogovi.

Drage moje, sve koje ste na spisku treba da uradite ovo.
1. Preuzmete ovaj award za svoj blog
2. U tekstu ukucate link blogerice koja vam ga dodijeljuje
3. Izaberete blogove koji vas najviše inspirišu i unesete linkove.

Želim vam jos puno priznanja i posjeta na vašim divnim blogovima...

Završila sam tašnu, ali sam morala uraditi potpuno drugačije od zamišljenog. Nikad nisam radila sa bambusovim drškama. Tragala sam po internetu kako bih najbolje namjestila ove ručke i, na moje veliko iznenađenje nisam nigdje našla baš ovaj oblik ručki koji sam kupila. Zato sam improvizirala. Mada sam prvobitno htjela da se ručke upotpunosti vide, na kraju sam shvatila da je bolje da se vidi samo ovaj dio.
Upotrijebila sam samo jednu ručku, zato što sam shvatila da ne bih mogla uopće otvarati tašnu ako upotrijebim obje ručke. Tašna je 5 cm šira od ručki.
A i zašto moraju biti obje ručke, dovoljna je ova jedna, a drugu mogu iskoristiti za drugu tašnu.

Tašna mi se izuzetno sviđa jer je sva prirodna, prirodni materijali, ručni bodovi, ništa od perfekcije fabričke izrade u kojoj u posljednje vrijeme ne vidim nikakve prednosti u odnosu na ručni rad.

Pokušaji 2006. rezultirali su quilt pejzaž. Odlučila sam od svog prvog pokušaja napraviti tašnu. S bambusovim ručkama djeluje mi izuzetno interesantno. Još ću malo doraditi i napraviti zakačke za ručke i ljetna unikatna torba bit će gotova. Sigurna sam da će privlačiti poglede.

Ima lijepih rokovnika, ali je meni interesantnija obična teka sa zaštitnim okvirom koji sama napravim. Ovaj okvir je nastao kao realizacija mojih "švrljotina", znate ono kad ne znate šta biste radili, morate pratiti nečiju priču i crtate. Ovaj okvir je realizacija jednog takvog crteža.

Mala pauza od bloga, ne zato što ništa kreativno ne radim, već preokupacija poslovnim obavezama. Mnogo sam započela, da li ću u ovom mjesecu uspjeti završiti ne znam.

 sarajevo-x
Objavljen skraćeni tutorial kako da ukrasite zihericu.

Od svih tehnika kojima se služim u svom hobiju, nekako mi je najdraže raditi crazy patchwork. U haosu koji se napravi, u gomili nabacanog, naizgled bez veze, na kraju se dobije cjelina ugodna oku. I to je ono što me fascinira, stvaranje reda od nereda.
Pokušat ću vam pokazati kako radim svoje lude krpice.
 Prvo odaberem različite materijale i izrežem nasumice, kako mi padne na pamet. zatim te krpice posložim na neku podlogu radi pregleda kombinacije boja i dezena.
Zatim sastavljam dijelove. Šijem ručno jer mi to bolje odgovara, mada se može i mašinski prošiti.
Makazama odstranim višak materijala. I krpica je spojena.

  Slijedeći korak je peglanje bez kojeg ne bi završni komad imao dobar oblik.
Poslije peglanja prošivam mašinski s lica kako bih spojila neke lošije sastavljene dijelove koji su se peglanjem ispravili.
I opet peglanje.
Nova faza je pojačavanje cintelinom i odstranjivanje viška cintelina nakon čega  počinje igra na krpicama.
Ukrašavati znači upotrijebiti svu svoju sposobnos s iglom i sve poznate bodove šivenja kao i detalje koji vam padnu na pamet poput trakica, dugmića, perlica, vunice, ukrasnog konca...

Bitno je da se sastav krpica nekako skrije dajući mu novi oblik. Ukrašavanje može biti i tematsko. Nekad same krpice djeluju kao neko apstraktno predstavljanje pejzaža.
Na ovoj krpici  koju sm sastavljala prije, imam osjećaj da je predstavljen morski pejzaz, ili pak brod. Čista apstrakcija, onako kako vidite oblike.
Kad završim ukrašavanje, tek tad razmišljam gdje bih mogla tu krpicu uklopiti. Neko ko planira unaprijed, što nije slučaj sa mnom, može ciljno napraviti neki detalj.
  Odlučila sam svoje krpice uklopiti u jednu crazy tašnu. Bitno je iskrojavanje i uklapanje ovog dijela. Odabrala sam jedan tamnoplavi materijal ( ustvari, suknju koju sam papreno platila, a obukla je samo jednom.
Drugu sastavljenu krpicu, koja je manjih dimenzija, odlučila sam uklopiti u neseser.  Sliku nesesera i tasne možete vidjeti u prethodnom postu.

http://krpice.blogger.ba/arhiva/2008/08/11#1724312

Odavno nisam napravila nijednu sliku od presovanog cvijeća. Razlog je najviše u činjenici da ne mogu praviti i slagati, jer čemu ako se ne mogu gledati. Zida nemam dovoljno koliko bi se slika moglo napraviti. Ali  ovih desetak što ukrašavaju moje zidove, i danas, nakon tri godine privlače pažnju.
Slikala sam ih kao dokument da izbjegnem odsjaj blica na staklu okvira, pa su zato malo mutne.
Odlučila sam na proljeće obnoviti ih, osvježiti novim cvjetovima i bit će kao nove. U tome je ljepota ovih slika, uvijek se mogu osvježiti, napraviti novi ugođaj. Malo ljepila i presovan cvijet i to je to.

Mnogo sam slika ove tehnike pogledala na internetu, ali ni kod koga nisam vidjela ovakvu urađenu korpicu. Po tome su moje slike originalne. Niko još nije uspio isplesti korpicu kao moju.

Novi rad, famozna reciklaža - svila i vještačko krzno.
Nekad bili suknja i šal, sad interesantna tašna.
Punjena vatelinom, poseban unutrašnji dio zaštićen rajferšlusom u istom tonu kao i detalji.
Ručke tašne - ispletena pletenica od istog materijala.

Nestale su sve moje slike. Jednim jedinim otkazivanjem glupog diska, izbrisane su godine skupljanja, vrijeme uspomena.  Ponešto ima na pokojem cd, ali ni djelić ukupne arhive. Sad sve ponovo.

Ni u šta  više ne možeš biti siguran. Totalno vrijeme nesigurnosti.

Izložba otvorena, bilo je super. Neformalno druženje, a najljepše od svega upoznavanje u stvarnosti - virtualnih prijatelja.
6.11. završena izložba. Opet se pokazalo da se kreativnost bas i ne cijeni. Prodalo se minimalno radova.

Konačni dogovori danas obavljeni, u subotu postavljamo radove. Ponedjeljak počinje izložba u Fakti. U 17 i 30 će biti zvanično otvorenje.

Praznici se približavaju, ovo je mogućnost za kupovinu unikatnog poklona.

Najviše će biti nakita, a  moji radovi za izložbu već spremljeni u paket.

Neki radovi koji će biti izloženi: http://boye.blogger.ba/

Napola završena, dobija već buduće obrise. Još se dvoumim oko dužih ili kraćih ručki, s drvenim ili kožnim detaljima. Možda i kupim gotove drvene ručke ako ih pronađem.

Još razmišljam kako riješiti ljubicaste dijelove, koji crazy detalj upotrijebiti.

Slika, nazalost ,ne može prenijeti mehkoću svile od koje su dijelovi, niti efekat oblačića postignut punjenjem vatelinom.

Ne žurim s radom, bas uzivam u postepenom rješavanju konačnog izgleda.

Bit će ovo jedna interesantna ljetna tasna.

Počela sam raditi novu tasnu, nešto u indijskom stilu, crazy patchwork tehnikom. Ima dosta dijelova, a svaki je priča za sebe. Previše rješenja mi se mota po glavi. I za mene će biti iznenađenje konačni izgled jer me rad na ovoj tašni veseli - mora biti neobičan i efektivan krajnji rezultat.

Jedinu ljepotu zime osjetim u prvom snijegu. Jutro, iznenađenje, ushićenje, bjelina i čistoća grada,  i to je to. Ostale dane i mjesece brojim do proljeća. Na sam pomen "zimskih radosti" osjetim samo studen do kostiju. Definitivno ne volim zimu, nikad je nisam ni voljela mada i ona ima svoju ljepotu. Najljepša je uz kamin, vatricu i posmatranje zimske ljepote kroz prozor.

prvi sarajevski snijeg

Termin prodajne izložbe unikatnih radova internet kreativaca, koji se okupljaju na forumu http://www.boye.yuku.com/  je

od  1. 12.  - 6. 12. 08.  

u prostorijama  "FACTA artcentar", ulica Hamdije Kreševljakovića 7c Sarajevo (http://www.artcentarfacta.com/onama.html).

Pripreme i organizacija u toku.

---

Prozvana sam od mojih dragih http://www.byramona.blogspot.com/   i http://vedrojutro.blogger.ba/ i koliko god dosad izbjegavala učešće u ovakvim igrama, nemam izlaza, moram se pridružiti.

Pravila:

1. ostavite link do onoga ko vas je odabrao i listu pravila na svom blogu

2. napišite 7 činjenica o sebi

3. odaberite 7 ljudi na kraju posta i ostavite njihova imena i linkove do njihovog bloga

4. obavjestite ih da su odabrani tako sto ćete ostaviti komentar na njihovom blogu
 

7 cinjenica o meni:

1. Imam široka interesovanja i radim paralelno više poslova.

2. Kreativnost je sastavni dio mog života.

3. Mrzim reklame i najčešće izbjegavam proizvode koji se reklamiraju.

4. Volim alternativnu historiju i naučnu fantastiku.

5. Nepravdu i laž, jednostavno, ne podnosim.

6. Volim ljude posmatrati s pozitivne strane, iako sam svjesna i one druge - neprijatnije.

7. Dajem prednost duhovnom u odnosu na materijalno.

Mnogi su se već uključili u igru, a ja  prozivam da se priključe blog-igrariji:

 http://rijekabezpovratka.blogger.ba/

http://leptirinarone.blogger.ba/

 http://b6v7h4.blogger.ba/

http://mejjasu.blogger.ba/

http://nakitbih.blogger.ba/

http://mamahandcraft.blogger.ba/

http://dilaart.blogger.ba/

Zaista mi pričinjava radost svojim rukama napraviti nešto lijepo, neobično, praktično, i najbitnije - unikatno.

Reciklaža- tašna prepravljena od klasične mini suknje. Detalji: eko koža; satenski cvjetići.

Najnovija zanimacija, pernice, neseser za šminku i mobitel. Sviđa mi se šnit, praktičan.

Izlozba zakazana za 06.12. i traje 7 dana tj. do 13.12. Naknadno još informacija.

Inspirisana: privjescima za mobitele
http://mejjasu.blogger.ba/
i mojim učenicima koji stalno gube ključeve i mobitele, napravih preko vikenda svoje crazy privjeske.
Toliko su medeni i neobični da ne mogu prestati da ih gledam.
Definitivno ću ih napraviti više, samo što ću pokušati pronaći i kupiti druge zakačke.
Ovi unikatni privjesci su mi više onako dječiji za pernice, ali se mogu stavljati i na nesesere, mobitele...i definitivno neće promaći pogledu kad se "zarovi" u tašnu dok mobitel zvoni a nikad ga pronaći. 

Ako bude planirane izložbe, sigurno će ih biti u mojoj ponudi.
Slikala sam ih pored upaljača da biste dobili predodžbu o veličini, a punjeni su vatelinom.
Ideja , poput sijalice, sinula u glavi sinoć uz gledanje tv.

Radeći po principima prethodno napisanog, često prepravim neke odjevne predmete.
Ovaj put na red su došle dvije lanene suknje - bež i crna. Bež suknju sam kupila prije 2 godine i obukla je 2 x. Znate ono kad se u nečemu ne osjećate dobro da izgleda ne znam kako lijepo. E, ja s u toj suknji nikad nisam osjećala dobro, a ništa joj ne nedostaje.
Druga lanena crna suknja je klasična s velikim razrezom (što je neprihvatljivo za moje poslovno odijevanje).
Sašila sam novu suknju sinoć za 15 minuta. Duže mi je trebalo da perlicama istaknem rub crnog dijela suknje i ujedno porubim taj dio.
Faze rada:
korak 1.
Dijagonalno prerezati suknju (crna) prema željenim dužinama i širinama. Ako su vam suknje tijesne, dužina gornjeg dijela treba biti kraća.
korak 2.
Iskrojiti i podstavu prema gornjem dijelu buduće suknje, računajući da mora biti kraća u odnosu na dužinu gornjeg sloja suknje.
Korak 3.
Dijagonalno prerezati drugu suknju da biste dobili donji dio suknje. Vodite računa da i taj dio mora zajedno s postavom biti po šavu nevidljiv ispod gornjeg dijela suknje.
Korak 4.
Sastavite taj dio sa već iskrojenom postavom. Postava ne mora imati rajferšlus, dovoljno je porubiti i uvući gumu. Prednost ovakvog kombiniranja je što ovakav dio suknje možete nositi i sa drugim mini suknjama.
napomena:
Umjesto druge suknje, možete sami iskrojiti donji dio: polukružno, volani, faltne...
Korak 5.
Porubite šav na gornjem dijelu suknje. Možete ga ukrasiti trakicama, perlama i možete ga, nezavisno od ove kombinacije nositi preko pantalona, haljina...drugih suknji.

Planirala sam za ovu suknju napraviti još koji broš-cvjetić, bit će još neobičnija.
Ps.
Suknje ne morate iskrajati dijagonalno, možete uraditi bilo koji oblik, polukrug, obrnut  v izrez...

I da, ostao mi je gornji dio bež - suknje koji će poslužiti za novu kombinaciju.

DVIJE ODBAČENE SUKNJE,MALO MAŠTE I STARE STVARI ČAROLIJOM DOBIJU NOVU LJEPOTU I BEZBROJ UPOTREBNIH VRIJEDNOSTI KOMBINIRANJA.

Najavljuju teško finansijsko vrijeme, još jedan razlog za reciklažu.

U čitankama 6.razreda nalazi se priča "Sve moje cipele" Kemala Mahmutefendica iz zbirke "Djetinjstvo pod Vrtaljicom". Tekst je težak za razumjeti jer je napisan retrospektivno, i na neki način dosadan djeci jer govori o bacanju starih i kupovini novih cipela  od najranijeg djetinjstva do starosti. Površnom čitatelju ova priča ne nudi ništa, ali onima koji kroz knjigu uče, razmišljaju o sadržaju, ovaj tekst je vrelo mudrosti.

O životu učimo čim prohodamo. Ako smo od najranijeg djetinjstva, preko puberteta do rane mladosti stalno slušali o iznosanim odjevnim predmetima i obući: "Staro je, ne vrijedi više, treba sve baciti da se smeće po stanu ne kupi...", podsvjesno se u nama gradi slika da sve što je staro nije poželjno. Zato i imamo ovakvo ponašanje prema starijim osobama. Tretiraju se kao da ništa ne vrijede, da su nesposobni i nepoželjni i najbolje bi bilo da ih i nema. Zato i imamo napade na stare osobe, zanemarivanje starih roditelja, komšija, nastavnika, prolaznika. ..

A ne bi trebalo biti tako. Ne bismo trebali omalovažavati mudrost nakupljenu godinama, ljepotu pogleda na život kad više materijalne vrijednosti nisu dominantne, skromnost jer se traga za duhovnim vrijednostima.

Odgoj je sve. Na mladu ličnost djeluju mnoga iskustva koja ponesemo u svom sjećanju.

Zato kreativnost može djelovati pozitivno na nas. Ako se naučimo da ostarjele drage stvari mogu dobiti drugu namjenu u našim životima, različitu od dosadašnje, ali jednako funkcionalnu i lijepu, tada možemo promijeniti i naše ponašanje, a samim tim i stanje u društvu.

Lijepo bi bilo kad biste o ovome bar razmislili, i to je uspijeh.

A ja sam uživala i uživam u svim periodima svog života. Uživam i u komunikaciji i sa djecom i sa mladima i sa starijima. U svima njima se krije specifična ljepota, paleta individualnosti i zanimljivosti.

Kad bi još naši divni konstruktori nastavnih planova razmislili o važnosti kreativnosti, možda bi se nešto i u preopterećenosti učenika u školi moglo promijeniti...u što sumnjam...

Uvijek mi je haos po tasni, nikad naći olovku... Malo ostataka džinsa, motiv crazy patchworka i ručno prošivanje radi sastavljanja vatelina sa licem i podstavom...rajferšlus i moja pernica je gotova. Trajna, funkcionalna i što je najvažnije, mogu je oprati bez straha da ću je nakon toga izgubiti u neprepoznatljivom obliku. Napravit ću još pernica, uvijek ih treba.

Usput da podijelim sa vama jutrošnju sliku sarajevskog neba.


Uspješan  dan želim.

Počela sam neke komadice crazy patchvorka za buduće nesesere...ili ko zna šta će mi pasti na pamet da napravim sa ovim pripremljenim komadićima...trebalo bi svakako biti otkačeno. radovi bi trebali biti gotovi do nove izložbe.


Uskoro, najvjerovatnije u decembru,  će se održati još jedna izložba kreativaca u Sarajevu, ovaj put u "Fakti".
Bit ćete obaviješteni o detaljima, a zainteresirani mogu dobiti više informacija na forumu kreativaca, Inicijator ove izložbe je eluna
 http://boye.yuku.com/topic/500

Uživam raditi crazy patchwork iako oduzima puno vremena.
Sve se radi ručno osim prišivanja rajferšlusa.
Ovi mali neseseri imaju posebnu namjenu.
Slike vam mogu pomoći da shvatite postupak izrade ovih piramidalnih nesesera.

Počeh obnavljati fond zimskih papuča. Nikad ih dosta. Malo vatelina, malo vune između, reciklaža stare majice i nove papuče su spremne. Bitno je da su tople i udobne.

Prođe  Ramazan, Bajram radosti stiže. Nek  Allah dragi oprosti grijehe postačima i smiluje se dušama našim onako kako se i mi smilujemo  prema siromahu i nevoljniku.

Umjesto da se kupuju razne uvozne grančice, kao ukras izuzetno su efektne i osušene grane maline. Potkresala svoj malinjak, osušila i smjestila u vazu. Imaju zaista neobičan izgled.

uvijek nešto eksperimentišem, isprobavam. za mene je uživanje sam proces rada, a kad završim, taj proizvod gubi ljepotu za mene. Ne znam zašto je to tako.
Prošle godine napravila sam  tasnu, nekako je previše bila ozbiljna, a ja, uprkos godinama, ipak volim malo više sportski-otkačeno. I zato sam prepravila tasnu dodajući druge ručke i cvjetić. I ovu sad varijantu tasne nosim, a ovu prethodnu sam samo jednom upotrijebila iako je i ona bila interesantna.

Uprkos postu i poslu, ne zanemarujem svoje krpice. Bez njih jednostavno ne bih mogla funkcionisati.
Posljednje što sam napravila su ovi neseseri,  u obliku kruške. Bas onako jesenji, voćni, simpatični. Može se reći i da su u obliku piramide, ipak mi je kruška bliža. Trebala bih ih još malo ukrasiti, kad bude vremena. I ovako mali su simpatični.

Ovaj mjesec je poseban mjesec. Nova školska godina i Ramazan u isti dan. I sve mi je podređeno cijeli ovaj mjesec postu i školi. Najljepše je kad se iftarim, redovno pomislim kako je bilo lahko ispostiti taj dan. A onda se sjetim suhog grla,  a pričati moram, pa teškog vremena i sparine. Ipak , Ramazan je za mene mjesec ljepote, mjesec radosti.
Ove godine me posebno iznenađuje i pomalo i plaši vrijeme u ovom svetom mjesecu. I izlazak sunca, i zalasci su nekako prepuni sivila, prijetnje. Kao da nebo šalje svojim bojama poruku . Čovjek je tako mali prema Allahovoj moći.

ramazanski izlazak sunca

Razgledanje lokaliteta piramida visočkih oduzelo mi je cijeli ječerašnji dan. Vrijedilo je. Kad se vrijeme provodi s dragim osobama, brzo prođe i godi.
Podijelit ću sa vama sinošnji zalazak sunca iznad piramide  (ostalo je već viđeno)

zalazak sunca iznad piramide