Moj hobi

Pripremajući se za nastavu, koristim dosta literature, ali i dostupnih informacija s interneta. Mrzim kad mi nešto zatreba, tražiti po policama za knjige i tako gubiti vrijeme i trenutnu inspiraciju. Zato sam improvizirala police koje su mogle stati u moj kutak veličine kvadratnog metra. Mogla sam i kupiti police, ali sama pomisao na traganje po radnjama za odgovarajućom veličinom, bojom, ispuni me automatski nelagodom koliko god voljela kupovati.
Kako su napravljene kad nemam spretnost za rad s drvetom?
 Jednostavno, petražila postojeće resurse po kući, pronašla tri daščice različite dužine, komad samoljepljive folije i odvojila stare knjige nekadašnjeg "džepnog" izdanja. Daščice oblijepila samoljepljivom tapetom, knjige smotala u rolnu i učvrstila trakicom samoljepljive tapete. I to bi bilo to. Na krajeve postavila po tri knjige i na njih daščicu, ponovo isti broj knjiga i daščica... i tako dobila 3 plice izuzetne izdržljivosti i taman za moje radne potrebe. Em sam uživala praveći, em sam izbjegla stres kupovine, em uštedjeh što je u ovom vremenu recesije poprilično važno.
Za posao imam sve u svom kvadratnom metru: pisaću mašinu ( kompjuter skoro pa antika, djeca sebi jači "zaštekala"), internet, literatura i naravno printer.
A uvijek mogu promijeniti namjenu i oblik.

Uspjela sam bar malo uživati u svojoj reciklaži. Ko zna do godišnjeg da li ću imati vremena za nove radove.
Reciklirana dječija samtana suknjica pretvorila se u novu tašnu. Nastala je kao potreba ukazivanja da se od nepotrebnih stvari mogu napraviti nove i lijepe i korisne potrepštine. A toliko je neobičnih dječijih odjevnih predmeta koji se brzo odlažu, poklanjaju ili bacaju.

Drugi projekt reciklaže povezan je s izradom ukrasnog papira za čestitke. Dugo su stajali u vodi komadići različitih papira i napokon sam ovaj vikend natjerala sebe da završim izradu i oslobodim se plastičnih boca u kojima je stajala smjesa. Postupak izrade je duži. Prvo se smjesa pomiješa s nekim lijepkom (najbolje za tapete u prahu), zatim se dobro izmiksa i ocijedi rukama što više. U veću posudu se uspe vode i doda prvi dio smjese (poput grudve nakon cijeđenja), promiješa se, doda se po želji cvijeća, končića, začinskih biljki ili... šta vam padne na pamet. Potrebno je pripremiti ram u koji se uulijeva ta smjesa, na stari ram od slika s donje strane se rajsinglama zahevta najlon. Kad ubacite smjesu, ostavite da se ocijedi te debljom upijajućom krpom pokupite što više vode. Stavite na sušenje koje dugo traje. Sušila sam na ta-peći pa je postupak bio brži. Na internetu možete pronaći dosta tutoriala za izradu ovog papira.

Nevjerovatno koje sve mogućnosti pruža reciklaža papira.
Radim mnogo s njim u posljednje vrijeme, napravila sam nekoliko korpica, pravila svoj ukrasni papir za čestitke, podmetače...a ovaj zidni ukras od papira mi se posebno sviđa.

Reciklaža je moj izbor. Osjećam se predivno shvatajući da se ovakvom kreativnošću oslobađam robovanja materijalnom. Pravim stvari koje su mi potrebne, zatim ih reciklažom prilagodim potrebnijem. Današnji svijet je potrošački, a resursa je sve manje, ne samo za ljude, već za komletan opstanak planete. Lahko je kupiti novo i napraviti od toga svoju kreaciju, i dalje smo potrošači. U Japan se šalje garderoba koja se reciklira i od nje se ponovno, s dodatkom neke plastike, izrađuju materijali. I svi šalju u Japan na reciklažu, da bi modni dizajneri od tih materijala pravili nove modne trendove i reklamama nas prisiljavali na kupovinu da bismo bili "in". Ne želim biti konzument modnih trendova, želim biti "ja". Meni nije potrebna japanska fabrika za reciklažu, to znam i sama uraditi.

Crvene kožne pantalone kupljene u sh prodavnici za 5 km, koža predivna, mehka i odlične boje. Uloženi novac i moje kreativno vrijeme omogućili su mi ovu novu torbu, kad dosadi mijenjam, kombinujem i napravim drugu. Za mene je to izazov i pravi izbor. Dječije grickalice - mamipare, upakirane su u zanimljive kutije koje se s malo recikliranog papira mogu pretvoriti u zanimljive kutije za razne sitnice kojima uvijek treba mjesto. Bez poklopca, ova kutija može poslužiti i kao vaza jer je unutrašnjost aluminijska.

Za sve one koji negiraju nužnost recikliranja poklanjam ovaj film nastao prije 20 godina "Djevojčica koja je ušutjela svijet na 6 minuta" i nažalost ništa se od tada nije promijenilo.

http://www.youtube.com/watch?v=T96W9H9Gz0c

Papir je fantastičan za reciklažu. Samo malo strpljenja i mnogo ljepila, laka i motanja i mnogi korisni predmeti se mogu napraviti. Tirkizna ogrlica i naušnice od papira. Ljepilo i lak daju posebnu čvrstoću. Prelijep modni detalj.

tirkiz papirna ogrlica i naušnice

U pripremi: Crvena kožna tašna jednostavnog šnita. Još uvijek razmišljam kako riješiti ručke, jedan pokušaj mi se ne dopada. Tašna je napravljena od izuzetno mekane kože i mada ne volim crvenu boju, ova mi se baš svidjela.

Puno rezuckanja, recikliranja papira odjeće. Volim reciklažu i uživam od postojećeg gotovog oblika napraviti nešto novo.
Reciklaža starih časopisa je posebno interesantna i okuira me u posljednje vrijeme. Posebno mi se sviđaju ogrlice od recikliranih časopisa, kao i mogućnost izrade različitih oblika korpica. Ovo su bili prvi radovi te vrste.

- korpica od recikliranih časopisa




- ogrlica i naušnice od papira

Krpice s i dalje broj 1. u reciklaži. Poigrala sam se starim majicama i nastala je ova lutkica, nazvala sam je Pepeljuga.


Stare farmerice, kombinacija plavog i smeđeg džinsa odlično su poslužile za izradu tašne koju još nisam dovršila, ali mi se sviđa i ovaj  rezultat.

Ako je sreća u ovoj noći, želim Vam sretnu Novu 2012.

Velik izbor e-magazina za kreativce:
http://manualidadesparadescargar.blogspot.com/

Nedavno smo imali i malu prodajnu izložbu. Nismo se "obrukali" ali smo shvatili da se moramo više potruditi. Nove ideje već se realiziraju.Aktivnosti u ovoj sekciji i redovni rad onemogućavaju pravljenje stvari za moju dušu... Lijepo je i ovako.

link
http://en.origami-club.com/valentine/index.html

http://avaxsearch.com/avaxhome_search?q=+Crafts+paper&a=&c=&l=&sort_by=&commit=Search

http://favim.com/recycle/

http://www.hobbyart-chemaco.hr/default.asp?IDCat=48

http://www.youtube.com/watch?v=VvMG1Lz4VlA&feature=related

Srce od papira, ukrasna boja za papir i par minuta gotov book mark. Jednostavno, zanimljivo, praktično - srce u srcu. Može se uraditi i s oblikom leptira, sove...

I dalje se družimo. Hiljadu ideja, malo vremena za realizaciju, ipak, napredujemo. Uživanje je provoditi vrijeme s njima.

Igra s krpicama, ručno šiveno.

Krenuo me rad s papirom te napravih knjigu sjećanja. Pošto meni ne treba ni za kakav poklon namijenih je  za prodaju.
Šta je ustvari "Knjiga sjećanja"?
Za mene je to fantastičan poklon dragoj osobi.
Da bi se popunila knjiga sjećanja, potrebne su fotografije osobe kojoj je namijenjena i neka tema po kojoj će se popunjavati.
Koliko god bio zahtjevan projekt pravljenja okvira knjige sjećanja, pravi posao nastupa popunjavanjem s fotografijama. Taj rad zahtijeva maštovitost, strpljenje i kreativnost. Nije dovoljno samo polijepiti slike, potrebno je ispričati priču o osobi kojoj je namijenjena, prenijeti emocije koje gajimo prema njoj kako bi joj ovaj mini-album bio izvor radosti i podsjetnik na zaboravljenje momente u životu, a koji imaju svoju ljepotu i važnost.
To je izuzetno važan i zahtjevan dio izrade poklona.
kad sam pravila knjigu sjećanja svojoj "ribici", okvirni izgled bio je gotov do rođendana. Međutim, konačno dovršenje albuma bilo je nakon 3 mjeseca jer nisam imala ideju šta odabrati, kako riješiti poruku, na koji način ostaviti uspomenu za cijeli život koliko mi je važan i šta njegovo postojanje meni znači. Tek u maju mjesecu povezala sam sve što sam željela predati mojoj punoljetnoj ribici u jednu temu "Aladinova čarobna svjetiljka - i bio je pravi bum, uspomena za cijeli život.
Zaboravimo u ovom vrtlogu života koliko smo sretni, koliko smo voljeni, koliko smo važni. Izradom knjige sjećanja, sve to otimamo zaboravu i osjećamo se posebno: i osoba koja popunjava stranice i osoba koja prima gotov album.

Tema moje izrade ovog albuma bila je "Boje mojih sjećanja". To je tema za objedinjavanje 4 kartonska dijela. tema albuma treba biti nešto sasvim lično.
Ovaj album može pratiti život osobe kojoj se popunjava od rođenja do zrelih godina. A može biti namijenjen i mladoj mami čiji je svijet uljepšala njena beba. Također može tematski pratiti i dugogodišnje prijateljstvo.
Bilo bi lijepo poklanjati emotivno vrijedne poklone, ne samo materijalo markirane kupovne stvari.

ps. slika treće i 4. stranice je ustvari druga stranica kad se otvori list papira s dvorcem, pogrešno obilježih, a da bih ispravila morala bih izbrisati sliku i tako poremetiti redoslijed. Ukupno je 8. stranica, sa naslovnom i zadnjom stranom.

Papir me okupira ovih dana. Radim na novoj knjizi sjećanja, i eksperimentišem s ukrasnim držačima.

Nisam sigurna u koju bih kategoriju svrstala ovaj rad. Ubijanje vremena nije jer sam uvijek u manjku s istim. Definitivno mi je trebalo nešto novo u radu, isprobavanje, kako bih napunila baterije. I ispalo je ovo - lutkice od pola štapića za uši. Definitivno otkačen uradak ali mi se sviđa.

najjednostavniji šnit, tašna za svaki dan. Lijepa crna boja, mrežasti materijel, dugmići sa reciklirane suknje i cvjetić. I jedna pernica davno obećana kolegici. Pošto sam bez mašine duži period, oboje je sašiveno ručno. Volim ručno sašivene stvari, imaju neku toplinu jednostavnosti.

Ne volim više pisati duge postove. Iako mi je profesija vezana za riječi, osjećam kako su riječi postale suvišne, kako se previše koriste, najviše se zloupotrebljavaju. Čemu onda pričati, zar je bitno šta ko ima reći kad se i tako nema vremena saslušati. Ostaje kreativnost da govori sama za sebe. Njoj nisu potrebna objašnjenja, ona kazuje sama  onom ko razumije. A ko ne razumije potrebu ličnog pravljenja stvari, nema riječi koje će mu to objasniti.

Nemam volje ni inspiracije za kreativnim radom. Očito je moja kreativnost povezana sa stresnom terapijom. Izostanak stresa uzrokuje izostanak kreativnosti. Tako, izglada, funkcionišem.

Nedavno sam uspjela napraviti par vrećića, tek tako da nešto uradim. Bijele za grah jer se najbolje čuva u platnenim vrećicama, po mogućnosti sa isitnjenim orahovim lišćem, koji štiti od žiška.
Druge vrećice su namjenski sašivene za kuhinju i čuvanje luka, krompira i kesa. Na dohvat ruke za male količine.

Godine mi više ne dopuštaju prevelik izbor u odjevanju,
ali bi mi ovaj prijedlog nekako baš "lego"
www.polyvore.com

Vrijeme je školskog ludila i opremanja školaraca. Broj nezaposlenih se povećava, kućni fondovi smanjuju....a u glavama odraslih i djece kupovina novih udžbenika, pribora...
Nikako ne mogu shvatiti zašto su ljudi ovih prostora toliko opterećeni markiranim stvarima kad je to sve jedna mašinerija za zaradu novca.
Moj prijedlog:
1. kupovina polovnih knjiga. Ko hoće učiti sve knjige su dobre.
2. izrada vlastitih pernica, vrećića za tjelesni...

Poigrala sam se malo praveći pernice i ovo je rezultat. Vaša mašta može napraviti čuda, a dijete će imati originalne stvari...

-

Da bih preživjela kreč-traumu, morala sam napraviti šta veselo. U pauzama i iščekivanjima nastale su ove platnene špageti - ogrlice.
Slikala sam prije ove dosadne kiše, a u međuvremenu su dopunjene novim cvjetićima.
...Još uvijek tragam za dobrim mjestom za slikanje...

Nešto nemam volje za pisanje...teško mi smisliti i jednu rečenicu.

Cvijeće ubrano na Vlašiću i razmišljanje o posebnoj osobi natjeralo me da nakon par godina napravim sliku od presovanog cvijeća u mom stilu: korpica kao vazna ispletena od rafije, tanji karton A-4 formata, malo ljepila i spreja i ... bilo je lijepo ponovo provesti nekoliko sati u slaganju cvjetića...

Kombinacija žersej - koža. Postava kožna, vanjski dezen žersej  (samo ja mogu takvu kombinaciju napraviti :)... ne može joj kiša naštetiti.
Napravljena za moju dušu.

jesenja

Završena prva torba rađena ovom tehnikom. Kvilt znači da ima vatirani dio, a u pačvorku sam se poigrala kombinacijom dva dezena: karo i prugastog plavo-bijelog materijala. Cvjetovi urađeni aplikacijom ručno prošiveni. Centralni cvijet napravljen od rajferšlusa.
Torba je postavljena sivim tankim štofom  na koji je prišiven rajferšlus da upotpunosti skriva unutrašnjost torbe. Dva džepa ručno prišivena jedan preko drugog. Ručke torbe od traka majice. Ovi kaiševi su baš zgodni jer se prema težini torbe istežu ili skupljaju. Trake su sjedinjene u cjelinu karo materijalom.

I ova tašna je upotpunosti nastala reciklažom: mini karo suknja, džins plavo-bijele pantalone- oboje s malo elastina, plava pamučna majica i siva duža suknja.
Sretna sam što doprinosim ekologiji i nepotrebne stvari koje u većini slučajeva nisu ni iskorištene, pretvaram u nove korisne stvari.

Zadovoljna sam konačnim rezultatom.

Uspjela sam je malo doraditi i nadam se da ću je uspješno privesti kraju.
Poslušala sam savjet moje drage blogerke i uslikala tašne na drugom mjestu. Efekat je možda za nijansu bolji, nadam se.
E baš me interesuje ova tašna. Jedino znam da ovakvu tašnu ne može nositi svako, ona je za samosvjesne osobe koje znaju šta hoće i nije ih briga za mišljenje drugih. Malo je takvih danas. Previše je trčanja za nekakvim modnim imenima.

Započela sam novu torbu. Mogu je prozvati komotno "kud sam pošla? kud sam došla?" jer pojma nemam ni šta hoću ni kakva će biti u konačnoj verziji. U tome je i ljepota mog stvaranja, trenutni odraz nekog sjećanja, potisnutog raspoloženja...

Želja mi je usavršiti japanski stil kvilt-aplikacije: http://avaxhome.ws/ebooks/eLearning_book/hobbies_Leisure_time_guides/Happy_Quilts_Akemi_Shibata.html

i origami cvjetove:
http://avaxhome.ws/ebooks/eLearning_book/hobbies_Leisure_time_guides/Folded_Flowers.html

Tek sam na početku, ali sam dovoljno uporna da postignem što zamislim.

Dugo sam radila na njoj. Polomila nekoliko igala na prošivanju jer je stara čipka i narodni vez prišivan na vatiranu podlogu prethodno prošivenu na pamučni materijal. Kompletna tašna je prošivena mašinski cijelom podlogom kako bi se sjedinili dijelovi. Ostaje mi još da prišijem čičak-traku za zatvaranje unutrašnjih džepova koji su napravljeni cijelom širinom tašne jednostavnim presavijajem pamučnog materijala.

Ovu tašnu može posjedovati samo osoba koja zna cijeniti ručni rad i vrijednost "zapisa" na ovoj tašni jer svaki komadić kao da priča neku svoju priču iz starina. I idealna je za osobe koje vjeruju da je nešto čisto samo ako se otkuha. Ovaj materijal podnosi najviše temperature.

Kopča je u starinskom duhu, veliki modernizirani mesingani driker.
(Torba je rezervisana)

Za moju dragu "frendicu" brzinski sam danas napravila futrolu za mobitel. Koža, naravno reciklaža.
Na ovoj futroli sam isprobala origami cvjetove. Zanimljivi su i daju posebam efekat što se baš i ne vidi na slici jer je slikano u akšam. Svjetlost slaba, blic prejak, ali sam morala uslikati jer ujutro rano završit će kao poklon iznenađenja.

Umjesto magneta, upotrijebila sam ukrasne drikere. Nekako su mi zanimljiviji.

Pink tašna  nastala reciklažom pantalona s elastinom. Nježne boje koje jednostavno izmame osmijeh. I tašna je takva, tašna raspoloženja. Postavljena viskoznim prugastim platnom. Ručke podesne i za rame i za nošenje u ruci. Napravljene reciklažom pamučne majice. Posebno mi je neobično dugme sa cvjetnim uzorkom, ne znam ni otkud mi to jedno jedino, ali je odlično poslužilo za ovu tašnu.

U pripremi tašna "iz nanine sehare". Mnogo posla me još čeka do finalnog izgleda. Sastavljam je od komada starinskog pamučnog materijala sa originalnim vezom i čipkom ručno rađenom i komadima pamučnih starih čipki. Sve ove materijale sam dobila od jedne nane i zaista su autentični. Komade prišivam na vatelinskoj podlozi.
Još uvijek sam u fazi mašinskog prošivanja. Osjećam da ću se vrlo brzo zasititi mašine i preći na ručno šivenje.

Njeni stanovnici ne cijene ljepotu
Volim ovu zemlju, uvijek sam je voljela.
Sretna sam svaki put, kad ugledam druge predjele.
I tužna sam kad vidim izgubljenost ovog naroda koji ne cijeni to što ima.
Ovaj put smo obišli Travnik i Vlašić.
Prvo razočarenje je bilo zbog vode koju pijemo "jana". Nemam ništa protiv te flaširane vode, ali nikako ne mogu da shvatim da ljudi koji imaju sreću i kad česmu odvrnu, piju najkvalitetniju vodu u okruženju, da ti isti ljudi pored izvora najbolje vode, piju flaširanu uvoznu vodu. I onda kukamo kako nam je nezaposlenost.
Niko nam ne može naštetiti koliko mi sami sebi naštetimo.

Drugo razočarenje na Vlašiću. Definitivno nikad više neću kročiti na tu planinu. To nije više planina, nije priroda. To je naselje zatvorenih vikendica tipa "da se pokažem da mogu". prvo mi nije jasno ko je dozvolio gradnju pored silnih hotela da se napravi i mali grad vikendica. nema mjesta da možeš sjesti i uživati u prirodi, sve je privatno. Dokle ide pomodarstvo tipa "ima se, može se" uvjerila sam se ugledavši složene cjepanice drva ružičaste boje pred jednom vikendicom. Da se pokaže.

Ipak, Travnik je prelijep. Tvrđava, plava voda, stara arhitektura, pa ćevapi...
vrijedilo je to ponovo vidjeti i uživati.

Nisam dosad objavila nijednu sliku mojih brzinskih ogrlica, a tako su praktične i neobične. Danas se sjetih da uslikam kombinaciju s džemperom (zbog zahlađenja). bijele pantalone, zeleni džemper i potpuna kombinacija sa ovim brzinskim ogrlicama.

Napravila sam trake u nekoliko boja, cvjetove već prije uradila i kad mi zatreba da upotpunim garderobu, samo odaberem odgovarajuće boje, ako baš žurim (kao danas) samo iglicom spojim cvijet i ogrlica je gotova. A tako je ugodna na vratu, I mislim da je ovo idealan nakit za svako godišnje doba.

Nadam se da ću na  godišnjem napraviti i ogrlica. Poželjela sam se posvetiti samo krpicama.

U fazi izrade su dvije tašne i neseseri.
Nadam se da ću ubrzo imati vremena za dovršavanje.
odabrala sam boje za ljepše raspoloženje i opuštanje na kraju školske godine.

Volim reciklažu i uživanje mi je iskoristiti postojeće šavove, detalje i oblikovati ih u svoju cjelinu.
Ne bih uživala ovoliko da sve iskrajam iz kupljenog materijala.
Reciklažnim radom osjećam da radim nešto korisno. Kad pomislim da bi svi materijali koje recikliram završili na smeću i dodatno zagadili zemlju, osjećam radost zbog malog doprinosa očuvanju Planete.
Toliko korisnog i kvalitetnog se baca, i nanovo se iskorištavaju preostali minimalni resursi da bi se napravio novi kratkovječni odjevni predmeti.

Reciklaža je način razmišljanja i življenja. A "voda sve može oprati, osim prljavog jezika".

Torba rađena po narudžbi - samo da je bijela. Djeluje jednostavno. Ali...
Ne znam kakvo je vaše iskustvo, najviše problema imam kad kombinujem bijelo. Toliko nijansi bijele boje ima da u kombinaciji mogu doći samo isti materijali. I nije to samo do pranja i deterdženta. To je do boje. Razmišljam, ako su u bijeloj boji sadržane sve boje, različiti tonovi su vjerovatno u nedovoljnoj količini neke nijanse. To je samo moje razmišljanje.
Zato sam na ovoj tašni upotrijebila različite nijanse da se može kombinirati uz bilo koju bijelu garderobu.
Namučila me jer nikad ne znam kakva će na kraju ispasti. Meni model diktira materijal i zato nikad dvije iste tašne i ne znam napraviti. Nešto i ne volim kalupe.
Na ovoj tašni sam napravila zanimljivo rješenje kaiša. Ne znajući koja dužina odgovara, jednostavnim pravljenjem rupice za dugme na kraju kaiša i prišivanjem dva dugmeta s unutrašnje strane riješila sam kako da se reguliše dužina.
Tašna je bila gotova tek kad sam je otkuhala i vidjela da nema promjene na njoj.
Nikad ne koristim cintelin jer mi se ne sviđa kad se pranjem odlijepi i tašna gubi svoj oblik. Umjesto cintelina koristim platno preko kojeg zašijem sve dijelove. Tako sam sigurna da se neće izobličiti.
Bitno je da je naručilac zadovoljan. Dobila sam veliku pusu kao znak oduševljenja.

Danas smo imali posljednje druženje u ovoj školskoj godini. Malo smo se počastili, malo radili, i imali modnu reviju tašni koje su napravile moje male kreativke.

Od kartona i novina napravili smo ženski obris. Probali smo praviti i slike. Bilo je opuštajuće.

Možda se budemo družili i slijedeće školske godine.

Odavno nisam sašila spremnik za mobitel a to je tako interesantno. Isprobavajući tehniku rasijecanja platna, uzorak sam pretvorila u ovu simpatičnu futrolu obogaćenu cvijetom.
Interesantna tehnika.Zanimljive su i tašne poput ove: http://www.quiltlove.com.au/content/images/IMG_0709.JPG  

Volim velike tašne, a opet nikad ništa naći u njima. Volim  platnene tašne, posebno ljeti jer sama pomisao na kožnu tašnu u onim sparnim danima, stvara mi srklet.
Danas sam završila tašnu upravo za sparno ljetno vrijeme i za noćne ljetnje šetnje.
Za mene je ova tašna minijatura iako je normalne veličine: sredina = oko 35 cm, dubina oko 25cm. Dužina kaiša 60 cm. Dakle, dovoljno prostora za sve ženske potebe.

I ova tašna je nastala reciklažom nove bluzice kimono rukava,  ne gužva se, i pamučne košulje cvijetnog uzorka. Sviđa mi se kombinacija boja.
Napravila sam svoj šnit, prvi put, onako proizvoljno. Sašila sam je po uzoru na slične tašne patchwork tehnike koje godinama gledam po netu. Nije kopirana, samo je slične izrade, dakle unikat.
Dugmadi i cvjet napravljeni presvlačenjem dugmadi istim materijalom.

Imam dovoljno tašni koje koristim za lične potrebe, tako da je i ova napravljena za prodaju. Odlučila sam i dalje šiti i slagati pa ako kad bude prilike možda nešto i prodam. Više sam kreativac nego trgovac, a raditi moram jer moj hobi je sastavni dio mog bića.

Danas smo se družili s prijateljima iz istarskih škola. Dvije sarajevske i dvije škole iz Poreča tradicionalno razmjenjuju iskustva i uzajamno se posjećuju.
Moji kreativaci  su  razmjenjivali saznanja. Pokazali su kako napraviti recikliranu tašnu bez šivenja. Napravljene su 4 tašne prijateljstva koje su "uljepšane" potpisima djece i na kraju podijeljene za sjećanje predstavnicima škola. Bilo je lijepo družiti se...

Krenulo me. Kad imam previše obaveza, kreativnost se javi kao spasenje. Smiruje me i lakše podnosim sve teškoće. 
Danas sam napunila "baterije" kreirajući ovu tašnu. Dok sam nizala detalje, sjetih se filma "Vodeni svijet" i tako tašna dobi i ime.
Nastala je reciklažom plišanih pantalona tamno plave boje i pamučnog sivog prugastog materijala. Na ovoj tašni nisam ništa radila ručno. Danas sam imala "živaca" sjesti za mašinu, i za divno čudo nije me "zezala".

Za vruće ljetne dane lagana tašna, reciklaža u mom stilu.
I ova tašna je namijenjena za prodaju.

Nova tašna u najdražem crazy-patchwork izdanju. Potpuno je urađena reciklažom prirodnih materijala (farmerica, pamučna majica i čipka). Jedini sintetički dijelovi su cvjetovi napravljeni tehnikom "paljenja" od komada zavjesa. Dijelovi su ukrašeni ciklama pamučnim koncem.

Reciklaža
- metalne konzerve, salvete, glina, kanap i drvofix bili su nam potrebni za ove simpatične "čuvare olovaka".
Ideja je nastala spontano, rješenja su se nametala u toku rada i razveselio me krajnji rezultat.

Moja tašna nastala preko vikenda kao doprinos obilježavanju Dana planete Zemlje.

Kompletna je ručno sašivena od recikliranog materijala. Jedan cvijet kao ukras i opomena nestanka biljnog svijeta. Unutrašnjost - cvijetni dezen kao skrivena nada da imamo šanse sačuvati ljepotu šarenila oko nas. Da li smo dovoljno spremni za promjenu svijesti?

Kaiš, rađen makrame tehnikom, odavno stoji i čeka svoju namjenu. Poslužio je kao rješenje za ovu tašnu.

Varijanta 2. izmjena sl.3., zbog svjetla sijalice boja izmjenjena. Sad mi se čini dovršena.

Link za pdf - šnit papuča: http://www.box.net/shared/3zq92xtd1b

Neobične papuče ( a tek neobičnih cijena): http://www.etsy.com/shop/karmensega?ref=seller_info

Napolju snijeg, u razredu mala kombinacija i novi aprilski veseli ugođaj učionice. Nadam se da će ova ideja inspirisati i druge.

aprilski ugodjaj

Danas sam "pronosala" svoju crazy patchwork recikliranu suknjicu. Ovo crazy patchvork mi zvuči kao moderno, pa ću slobodno prevesti na bosanski: džidžanska suknja sastavljena od krpica.

Zanimljiv mi je ovaj stari bosanski izraz "džidžati, nadžidžati". Ima lijepo značenje, a mi smo ga počeli koristiti u pogrdnom "džidžanskom (papanskom) obliku. Moja suknjica ni slučajno nije "papanska", a nije ni markirana što mi je posebno drago jer ne žudim za markiranim koje je napravljeno samo u svrhu zarade.

Prepravka tijesne lanene suknje proširene  komadom rukava stare  vezene lanene bluze. Porub opšiven pamučnom čipkom i suknja preko pantalona u mom stilu je gotova.
Volim ovaj stil i apsolutno me ne zanima da li je u trendu, Ovo je za mene najljepša moda. A džins mi je omiljen, Jakna se idealno slaže sa ovim starim vezom.

Tašnu davno započetu, nabrzinu sam jutros dovršila ručkom od traka majice koje su bile pripremljene za ogrlicu. Ispalo je zanmljivo i praktično.

Tek toliko da pokažemo raznovrsnost naših radova.

Moja  škola ima više učenika nego prostora, pa jednom u sedmici ulazim u kabinet drugog razreda. Oduševila sam se načinom na koji je moja kolegica osvježila učionicu. Nikakvo mudro slovo, malo papira i puno mašte i martovsko osvježenje je bilo fantastično.
Želim podijeliti s vama ovu jednostavnu kreativnost. Ne znam koliko fotografija može prenijeti stvarnost, znam smo da je i mojim učenicima ugodnije raditi u ovakvom prostoru.
Slike njihovog ozbiljnog rada na času pripreme za pismenu vježbu. Ne držim klasične časove. Kretanje djece po učionici je dio tehnike "čitanja zidu".

Bilo je momenata kad sam mislila da sam napravila grešku što sam preuzela odgovornost oko vođenja kreativne sekcije. Vraćala sam se u mislima na lahkoću rada u recitatorskoj sekciji, a ista nije nimalo jednostavna za rad.
Ako neko misli da je kreativni rad urođen i da samo svoje sposobnosti treba primjeniti, vara se. Kreativnost je mnogo pokušaja, pokvarenih radova, traganja za najboljim rješenjem i najvažnije za idejom.
Ali, ako se ima ljubavi za ovakav rad, onda i greške pričinjavaju zadovoljstvo.
Dugo vremena sam se "borila" sa učenicima kojima je dolazak na ovu sekciju bio više kao "bijeg iz kuće" i druženje s rajom. Mnogo površnosti, upropaštenog materijala, a rezultata minimalno.
Dobro je da nisam odustajala jer se već naziru prvi sitni rezultati.
Priključili su nam se novi članovi u drugom polugodištu i zaista su osvježili grupu. Toliko ideja i želje da nešto nauče jednostavno mi daje poleta da nastavim dalje. Ipak je kreativnost važna. Nije to samo napraviti nešto. Kreativnost u velikoj mjeri pomaže da se ličnost djeteta gradi. Jer ako dijete svojim rukama napravi nešto ugodno oku, osjeća se ponosno, postaje sigurnije i vjeruje u sebe i svoje sposobnosti. A moraju priznati svi koji rade u školi da je ovaj dio u ličnosti djeteta najteže izgraditi. Nedostatak samopouzdanja vodi pogrešnom ponašanju.

Radujem se kad mi moji mali kreativci donesu na sekciju rad koji su sami napravili. Ne mogu skriti svoje ushićenje zbog toga jer znam koliko su mašte i sebe ugradili u taj rad.
Jedna kreativka je napravila svom ocu knjigu sjećanja za rođendan. I presretna je bila.
Druga mi je donijela tašnu koju je napravila od obične majice. Fasciniralo me njeno rješenje, kako je iskoristila oblik majice i pretvorila u zanimljivu tašnu (slika1,2).
Radove mi donose i učenice koje nisu članovi sekcije zbog zauzetosti drugim obavezama. Ali vole same nešto napraviti i rado podijele sa mnom svoje ideje. Takav rad je ovaj mali slatki mini novčanik (slika 3).

Rad sa tijestom je za sve interesantan i prosto se otimaju ko će raditi sa njim. Obojila sam temperom i dobili smo interesantan materijal s kojim možemo i pogriješiti. Napravljena je slika, ram za sliku, cvjetoli, listovi...a najslađi su mali dugmići.
Planiram preći na masu za modeliranje i praviti brošiće, privjeske za početak, a poslije...Ko zna gdje će nam biti granica.

Sašiven je čak i jedan mali kvilt kojeg moram doraditi i sastaviti u cjelinu. To je šiveno nevještim šavom, ali je zato vrijedniji rad od bilo kojih drugih jer je prvo što su sašili. To ću slikati kasnije.

Odužih s ovim postom. A ne iskazah sve što sam namjeravala.Obradovali su me, ne zamjerite.

Uspjevam ukrasti zehricu vremena za svoj hobi. I tad se osjećam najljepše.
Danas sam se osjećala sretno uprkos ponovnoj hladnoći i tmurnom vremenu. Prvi put sam, napokon, okušala se u salvetnoj tehnici. Deni  me je iznenadila u svojoj pošiljci jednom prekrasnom kutijicom, nedorađenom i spremnom za moje ukrašavanje. Poslala mi je i prekrasne salvete, a danas sam odabrala za isprobavanje ove tehnike uzorak sunčane Toskane.
Usudila sam se i prenijela uzorak na kutijicu. Prvi put ovo iskušah, a proučavam već tri godine.
Hvala ti, draga Deni, što me konačno inspirisa da se usudim. Kutijica je sad med medeni, posebno što je prvi ovakav uradak. Sad sam se zabrinula jer kažu ko se okuša u ovoj tehnici ne zna se zaustaviti. Razumijem upotpunosti.

Već desetak dana radim na ručnom šivenju nove proljetne tašne. U mom otkačenom crazy stilu, ili da prevedem na bosanski "džidžanskom stilu", ali je meni posebno drag, bez obzira kako ko tumačio izraz džidžansko. Tašna još nije završena, što se vidi i po igli koja čeka nastavak šivenja. ipak objavljujem sliku kao proces rada. Isprobavam i ove cvjetiće koji se moraju doraditi perlicama, a potrebne su i nitne za kaiš jer je samo formalno prišiven.

Želim podijeliti sa vama i jedan recept koji sam dobila od jedne učenice. Zahvaljujući njenoj mami koja je sve prevela s talijanskog jezika, na radionici se već na dva druženja "igramo" ovim tijestom. Djeca prosto uživaju praviti oblike, a ovo mi je i odličan i jeftin način učenja za rad s fimo masom. Recert: šolja brašna, šolja soli, ubacim i kašiku ljepila za tapete u prahu. zamijesi se tijesto kao za jufku s pola šolje vode. ipak, s vodom treba biti oprezan i postepeno dodavati jer tijesto mora biti čvrsto i da se ne lijepi.
Zanimljivo je da se suši na sobnoj temperaturi, iako bi ga trebalo peći u rerni na 100 stepeni do 2 sata. Ostavila sam učeničke oblike u učionici i sasvim su se lijepo osušili za jedan dan. Sad ih možemo preprskati sprejem i bit će interesantno.
Ne znam kako bi bilo da u tijesto ubacim malo tempere da dobije boju. Morat ću isprobati.

Podug post, da iskoristim jer ne znam kad ću imati vremena za drugi.

Stalno razmišljam o jednostavnim rješenjime kako bih mogla zainteresirati svoje kreativce. S papirom se već snalaze i prave zanimljive čestitke.
međutim, krpice i šivenje, e tu je još muka.
Zato pokušavam napraviti nešto što ne oduzima previše vremena, a zanimljivo je.
Reciklaža mi je prioritet i jučer izmislih jednostavne tašne, od nogavica pantalona. za obje mi je trebalo ukupno pola sata, a prošivala sam ručno.
Ove mini.tašne su interesantne i vjerovatno ću se ovom šnitu vratiti kasnije, ali na svoj crazy-način.

Napravila sam i dva nessera i na cvjetić iz prethodnog posta prišila zakačku za broš.
Sviđaju mi se ove stvarčice.

i da, mrzim 8. mart. To mi je postao praznik onako šega-šala. Toliko je nepravde da je smiješno i pominjati ga.

Jučer odvojih vrijeme   te napravih par osmomartovskih čestitki.  Teško se mogu skoncentrisati na rad za svoju dušu jer otkako vodim kreativnu radionicu, rad mi je usmjeren na djecu i njihovo interesiranje. Uvijek moram nešto napraviti kako bih ih pokrenula, kako ne bi rasipali svoju kreativnost. Zamolila sam ih da počnu sušiti cvjetove jer će nam trebati za rad. Jedno je priča, treba pokazati najjednostavnijim primjerom kako mogu cvijeće koristiti u svojoj kreativnosti. Pronađoh u svojoj svesci odavno osušene i zaboravljene cvjetove i napravih par čestitki kako bih im pokazala jednostavnu primjenu da bismo mogli raditi i nešto komplikovanije kao što su slike.

Za svoju dušu bih kreirala na drugi način ove čestitke, ali mi se čini da  i ovako jednostavne imaju svoju draž.

nedavno sam započela i ovu knjigu sjećanja (mini -album) i sinoć dovrših da bih ponijela na radionicu i navela ih da razmišljaju o svojoj kreaciji knjige sjećanja.

Mnogo lijepih trenutaka sam doživjela u virtualnom svijetu druženja. Upoznala predivne osobe s kojima sam dijelila i dijelim radost krativnosti.
I uvijek iznova se obradujem kao dijete lijepoj riječi, normalnoj komunikaciji.
I to mi je dovoljno za osmijeh na licu.
A onda mi se iznova desi posebna radost.
Ovaj put me obradovala moja draga deni http://tekstil.blogger.ba/ . Dijelimo ista interesovanja, krpice su nam način života. Rođene u istoj zemlji, živimo razdvojene drugim zemljama i  ne bismo se ni upoznale da nije virtualne komunikacije. Kilometri između nas, ali to njoj nije bio problem da me iznenadi, obraduje mnoštvom sitnica za rad koje ovdje teško ili  nikako mogu pronaći . Nije bit u stvarima, iako sam k'o dijete upijala razgoračenim očima stranice časopisa, dezene papira, salveta, trakice, krpice i... i prepun paket svega i svačega.
I posebno za mene njen rad, oglica majstorski napravljena.
Ne mogu da iskažem sve emocije koje su me preplavile. U vremenu kada se govori o maksimalnom otuđenju, najvrjednije od svega je što znam i poznajem osobe zbog kojih vrijedi vjerovati u ljude, u osnovne ljudske vrijednosti iskrenosti, dobrote, plemenitosti. Lijepo je podsjetiti se da biti čovjek je tako uzvišeno. I nema ništa ljepše od ljepote postojanja ljudskog bića. Kako samo u ovoj svakodnevnici zaboravljamo na tu jednostavnu činjenicu.
Draga Deni, hvala za osmijeh na licu i radost što sam te upoznala. Eh, da smo  mogle još zajedno i kahvenisati...

Iako sam u oskudici s vremenom, morala sam napraviti bar nešto s prispjelim materijalom- jednostavni cvjetić, tek toliko da isprobam, da me želja mine.

Free ebook, zanimljivi sadržaji za kreativce, knjige, magazini.

http://www.ebooksx.com/Crochet-Sewing--in-title.html

http://www.ebooksx.com/Sewing-in-title-3.html

Malo igre s platnom.

minijature

Nerviram samu sebe zato što se ne znam posvetiti onom što najbolje radim, već tragam, istražujem nove tehnike, nove mogućnosti.

Rasplinjavam se, a nigdje me nema popuno.
Ipak, krpice su i dalje broj jedan. Platno i šivenje je moja kreativna ljubav.

U nedostatku časopisa na BH tržištu, pribjegavam e-book magazinima i do sad sam uspjela skupiti podobru kolekciju.

U najnoviji magazin sam se zaljubila, origami s platnom.

Dobar izbor e-book magazina  http://www.ebooksx.com/

Zahvalna sam na internetu i kreativcima koji objavljuju svoje radove. To mi pomaže da i sama učim.
Ne predajući se nedostatku potrebnih alatki, inspiraciju nađoh http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=p3flt-KdfuA#t=8s  

Nije mi bilo potrebno ništa ovom tehnikom, ali inat bijaše jači. Rezultat na slikama, a ovaj komad možda završi kao dio neke buduće tašne, možda u kombinaciji sa džinsom...

Kad pogledam sve alatke kojima raspolažu kreativci u drugim zemljama, dođe mi da plačem. Tako jednostavne stvari koje olakšavaju rad, jednostavne i za rukovanje i za napraviti.

http://www.youtube.com/watch?v=UGYBc7Zk2zo&feature=player_detailpage
http://www.youtube.com/watch?v=ifHR7312GV8&feature=player_detailpage#t=5s

Čudan smo mi narod, toliko nezaposlenih, a proizvoditi se može mnogo važnih potrepština...

Nešto više od mjesec dana imam za pripremu rođendanskog poklona. Da ne bi bilo kašnjenja i razdvajanja mojih "beba", pravim još jednu knjigu sjećanja.
Danas sam posvetila vrijeme pripremi stranica za album. Nisam sve dovršila, ali sam zadovoljna dosadašnjim. Mislim da će i ovo biti lijepo iznenađenje. Ne radim po planu, uzmem karton i lijepim šta mi se u tom momentu nađe pod rukom, ili šta mi se slaže sa cjelinom. Vjerovatno ću ponovo povezati metalnim halkama.
Zanimljivo koliko sam se mučila na   prvoj knjizi sjećanja . Sad mi je lakše, znam kako mogu najjednostavnije riješiti problem.
Za par sati odradila sam posao koji je prije trajao nekoliko dana.
Zahvaljujući dragoj phoenix  i njenom poklonu, imam  materijala i za ovu knjigu sjećanja.
Kad završim rad na oblikovanju stranica 4 kartona, počinje najljepši dio u izradi knjige sjećanja- odabir fotografija, lijepljenje i prisjećanje svih momenata naših života. To je najljepše u izradi scrapebook-a

kod Cekeruše http://ceker.blogger.ba/pročitah post o reciklaži tegli. Meni su tegle jako bitne već godinama. čak sam i zid kuhinje uradila tako da mogu smjestiti svoje tegle. Prije sam ih bojala, sad rjeđe jer nemam boje, a ni vremena za to. Ipak, kako god ih koristila izuzetno su funkcionalne.

Obaveze, obaveze, obaveze... takav mi je posao.

Kad nemam snage nastaviti dalje, ukradem malo vremena kojeg i nemam dovoljno za sve zadatke, i napravim nešto za svoju dušu.

Ovaj put sam se „igrala“reciklažom pantalona i haljine cvijetnog uzorka meni dragog sitnog samta.

Ispala je neobična suknja. Sviđa mi se.

Morala sam imati dobru kombinaciju s njom, boje malo nezahvalne, a crna se kombinuje sa svim i tako sam inspirisana radom drage deni http://tekstil.blogger.ba/ , napravila platnenu ogrlicu kombinirajući boje suknje i bijele i crne rajferšluse kao cvjetove. Kombinacija odlična, ogrlica extra. Malo sam napunila svoju kreativnu dušu ovim radom.

Četvrti mjesec vođenja radionice. I još uvijek sam negdje na samom početku. Nije jednostavno, ipak ne odustajem.

Nisam znala da je ovako teško podstaknuti, probuditi kreativnost mlade osobe. Zato je svaki pomak, napravljeni rad, uspjeh, radost.

Ne odustajem jer znam da kreativnost nije samo napraviti nešto. Kreativnost pomaže u formiranju ličnosti, naravno u pozitivnom smislu.

Teško je promijeniti navike.

Suočavam se sa stalnom dječijom potrebom da ništa ne urade kad treba da rade. Suočavam se sa odustajanjem na prvoj teškoći. Suočavam se sa nedovršavanjem započetog.  Suočavam se sa neodgovornim trošenjem materijala kojim raspolažu.

Sve te teškoće, koje moramo zajedno pobijediti, meni su pokazatelji koliko je kreativnost važna. Ako se dijete suoči sa izazovom u kreativnom stvaranju i dovrši do kraja započeto, naučit će se suočavati sa životnim izazovima. Naučit će cijeniti sebe i svoje postignuće. Naučit će primjećivati kvalitet i posebnost onih koji misle i doživljavaju svijet drugačije.

I što je najvažnije, naučit će preuzimati inicijativu u rješavanju zadatih izazova. Najvažnija mi je ova stavka jer djeca u velikoj mjeri pasivno prihvataju nametanje mišljenja i rješenja drugih osoba. Ne uključuju se svojim prijedlozima misleći kako su bezvrijedna i smiješna. Onog momenta, kad dijete predloži  svoje rješenje kreativnog izazova, pristupi realizaciji i ustraje na dovršavanju započetog, znat ću da sam uspjela u svom naumu.

Dug je put pred nama, za mene posebno naporan. Tješi me ljepota tog puta, mogućnosti koje nas čekaju iza naredne krivine, vidici koji će nam se ukazati.

Napravili smo tek prvi korak, možda dva. Počinjemo slobodnije hodati. Koračamo sitnim koracima, bez žurbe, još uvijek nesigurni, ali koračamo.

Prekrajanje i izmjena garderobe me opusti s vremena na vrijeme. Slobodan dan iskoristih da napunim kreativne baterije. Kaput, dugi, najčešće stoji u ormaru jer jedino mi odgovara sa štiklom. Nekad mi je ta obuća bila jedina, sad je maksimalno izbjegavam. Zato sam svoj crni kaput podrezala za 20-tak cm, i napravila 3/4 prihvatljivu dužinu koja odgovara i štikli i ravnom. Od odrezanog dijela čohe napravila sam kapu. Tako sad mogu kompletirati. A kapa opet bez šnita, onako od oka, i sasvim je ok. nešto nisam imala inspiraciju za bolje detalje. Sviđa mi se i ovakva.

Poigrala sam se malo i sa kombinacijom vez-aplikacija. Naivno, nevješto - bio mi je i cilj- i dobila novi dio garderobe. Sako koji je stajao odavno jer sam ga mrvicu (skoro nevidljivu, ali meni znanu) oštetila na jednom mjestu- ovi detalji su sve pokrili. Suknju sam sašila prije 3 godine. Obukla je možda 2 puta, a sa ovom igrom konca i kože dobila zanimljiv odjevni predmet koji se može kombinirati sa sakoom.

Nedostajale su  mi moje otkačene krpice.

Rijetko kad uspijem nešto i sama napraviti. Jednostavno, ne stižem. Posao mi je najveća preokupacija, a otkako vodim i kreativnu radionicu, zaboravila sam na svoje radove.

Nedavno sam uspjela ukrasti malo vremena i napraviti kutiju za odlaganje alata i sitnica koje mi često zatrebaju a držim ih na više mjesta.

Ova kutija (naravno, opet loše uslikana- do mene je i mog raspoloženja) nastala je od običnog kartonskog paketa srednje veličine prema jednostavnom šnitu ove plave kutije preuzete sa http://beate.blogs.splitcoaststampers.com/2007/04/01/simple-basket-tutorial/

Oblijepljena je samoljepljivom tapetom i trebalo mi je čitavih 10 minuta da je napravim. Bitno je da jedan dio četverougaonog paketa trebate odrezati jer je suvišan. I već je izrezan za novu namjenu.

Preporučujem i zanimljiv tutorial origami-korpica:

http://www.origamimommy.org/2009/06/tiny-origami-basket-tutorial.html

 Kreativna radionica, rad na bookmarkerima.

Ne znam kako mi je promaklo objavljivanje slike tašne napravljene prije 2 godine. Dosadila mi, pa sam napravila korekcije. Nova postava, umjesto lanca- nove ručke urađeno od mini- suknje kupljene u sh, odličnog kvaliteta. Cijela suknja mi je poslužila kao postava unutrašnjosti tašne, i kao kaiš u dijelu koji je prije bio lanac. Da, i skratila sam je za desetak cm jer je bila preduboka ( inače nikad ništa ne mogu pronaći u tašni, uvijek tragam, rovim...dok ne upecam traženo.)

(Slikanje mi zavisi od raspoloženja i svjetlosti. Oboje mi je reducirano u posljednje vrijeme,  tako da je uspješnija stara fotografija i boja kože je vjernije pokazana.)

Uvijek im se istinski obradujem. Dobro došli.

http://laserart.blogger.ba/

http://tekstil.blogger.ba/

Ovaj vikend sam odvojila malo vremena za prepravke "nagomilanoiskoristive" garderobe.

Rijetko mi se "posreći" da prepravim nešto i da mi se odmah svidi zbog originalnosti i udobnosti.

Klasična pepito suknja, nenošena. Kvalitetna, ali se nisam osjećala ugodno u tom klasičnom kroju. Nije moj stil.

Prepravkom pliš tijesne haljinice i pepito suknje dobila sam ovaj rezultat. Jednostavno našivanje 20 cm odrezanog dijela haljine i provlačenje vrpce između duplog šava bio je originalan postupak prepravke.

Od haljine sam odrezala rukave, rašila do struka šavove i dobila tuniku za kombiniranje sa suknjom. (Zbog trenutnih problema sa prijenosom slika, kombinaciju ču pokazati naknadno.)

Svoju kreativnost trošim u radu s djecom. Iscrpe me maksimalno, pa i nemam volje nešto svoje uraditi. Ipak, kako sam ovisna o kreativnosti, za vikend uzmem stare farmerice- poprilično ih se nakupilo, i tehnikom origami započnem stoličarku. Nekad davno sam sa neta skinula slike i zaboravila na to.

Ovaj rad sam iskoristila za radionicu, ali rad s papirom i za 5 minuta bio je gotov zidni ukras.

Uživali su radeći zbog brzine dobivenog rezultata. Nažalost, imali smo samo sprej boje srebra koji na bijelom papiru ne daje poseban efekat. Bilo bi dobro da smo mogli kombinirati npr. sa zlatnim i crvenim bojama, ali...

Srednji dio je cd sa perlicama.

Završili su i zidni ukras od novinskog papira motanog u rolne. Zanimljiv ukras.

Sve se može uraditi vrlo brzo, promijeniti enterijer, a kad dosadi, jednostavno zamijeniti drugim.

Morali smo staviti rad preko rada da se osuše jer učionica i nama prostora da to sve okačimo.

Slike nisu baš najjasnije jer svjetlost u 19 i 30 i nije baš za slikanje, ali sam morala da vam uslikam i njihove korpice od novinskog papira i origami korpice, kao i buket nastao reciklažom školjke jaja. Vazna je ukrašena plastična boca. Svi radovi su njihovo prvo susretanje s kreativnim radom pa su zbog toga jedinstveni i posebni. Bitno je da uživaju, bitno je da rade i dječaci i djevojčice. Bitno je da počinju prepoznavati unutrašnje zadovoljstvo zbog napravljenog što će, nadam se pomoći da pronađu i svoj unutrašnji mir u haosu adolescentskog perioda.

Dio učenika je pravio ponovno čestitke i ti radovi su kvalitetniji i originalniji. Prave prema svojoj zamisli.

Nadam se da će se i vama svidjeti njihovi prv ipokušaji, a u novembru počinjemo osnove izrade nakita, naravno recikliranje.

Uspjela sam "ukrasti" malo vremena za svoje radove.

Zimska kapa, reciklaža stare drage jakne koja je, nažalost,  izgubila ljepotu po naramenicama zbog tašne. Od rukava napravljena kapa, a ostatak malo preuređen i zakrpan pa nošenje preko majica. To nisam uspjela slikati.

šnit kape:

Napravila sam i nekoliko čestitki, jednostavnih, igra geometrijskim oblicima najviše, i sviđaju mi se. Ova zadnja, rođendanska u smeđe-bijeloj kombinaciji posebno.

Slike nisu baš uspješne zbog nedostatka prirodnog svjetla. Magla svuda...

 Iako imamo 90 minuta na raspolaganju, uvijek smo iznenađeni istekom vremena.

Sinoć smo radili s novinama, pripremali materijal za nakit, motali novine za buduću sliku  od papira, imali gosta (bivšeg učenika) koji nam je pokazao tehnku origami...

družili se...i dječaci i djevojčice...zajedno...a tehnika ima na pretek pa svi mogu pronaći nešto za sebe.

Do januara prezentiram tehnike. Od februara se opredjeljuju prema svojim sklonostima za određeni materijal i tehniku i tad očekuje prave rezultate kreativnosti.

Ovi prvi radovi su, nažalost, usmjereni stilom jer moram ih upoznati s radom.

Obećala sam slike.

Prvi radovi: čestitke, obilježivači (bookmark) 

Razumjet ćete da njihove potpune slike ne mogu objaviti, a rado bih. Njihova sigurnost i privatnost mi je ipak prioritet. 

Morala sam prvi put i ja uraditi papirne "perle" kako bih pokazala šta se može uraditi s novinom. Odlično su savladali.

A što trošimo ljepiloooo! Nikad dosta.

Otkako počeh voditi Radionicu, ne radim ništa za sebe. Nedostaje mi.

Moji mali kreativci me "slome". Nije mi teško, volim to, ali je i odgovornost održati rad i zainteresiranost, a istovremeno ih ne sputavati i ne nametati lična rješenja. Osnovni cilj je da nauče, da prepoznaju čari kreativnosti, ličnog rada. Možda ima nade i da uspijem.

Na prvom času bilo je prisutno dvoje. Slijedeće sedmice već smo formirali grupu od 8 kreativaca. Zadnji put ih je bilo 24. Sami se javljaju, primam sve. Sad se pitam "šta ako zainteresiranost poraste, kako ću uspjeti organizirati rad veće grupe.

Znam samo da je ovo pravi način. Od ovog uzrasta se treba razvijati kreativnost.

Ovaj mjesec još radimo reciklažu papira, a onda prelazimo na izradu nakita.

(Uskoro bude i koja sličica.)

Vrijeme je izborne glavobolje i sigurno 70% građana ne zna koga će izabrati.

Otvorila sam glasačko mjesto na blogu, glasanje za lijepi nam motiv BiH.

(izbor motiva: http://krpice.blogger.ba/arhiva/2010/09/10#2581537 )

Sigurna sam da ovdje neće biti velike dileme.

Do sad je 7 posjetitelja dalo svoj glas za motiv BiH. U maloj prednosti je, kao što možete vidjeti, motiv veza.

Odabrani motiv mogao bi poslužiti kreativcima da urade neki rad na temu odabranog motiva.

Slične "igre" pokretane su na forumima, zašto ne i na blogu.

U rubrici zanimljivosti pronađoh ovaj članak http://www.sarajevo-x.com/zanimljivosti/clanak/100916074

Tragajući po netu, otkrih i ostale dijelove kuće i namještaja od papira.

http://vietnamnet.vn/tinnhanh/201008/Ky-la-ngoi-nha-bang-giay-bao-930296/

Kreativci su, zaista, fascinirajući ljudi.

Ova kuća od papira kao da je pravljena za ovo vrijeme i u ovom vremenu.

Ovdje možete pogledati detalje uvećane: http://www.flickr.com/photos/maisonbisson/53192392/in/set-1153444/

Sinoć ponovno održan "Sajam sekcija" u školi. To je već tradicionalni način upoznavanja naših učenika sa načinom rada i specifičnostima sekcija. Ukupno se predstavilo 40 sekcija za mlađi i stariji uzrast. Bilo je zanimljivo, opuštajuće... bilo je druženje. 

Naše očekivanje za iduću godinu je pojava većeg broja učenika na sajmu jer nam je cilj obuhvatiti sve učenike nekom slobodnom aktivnošću.

I ove godine, mada je odaziv i zainteresiranost veća, primjetno je da dio učenika uopće nisu zainteresirani za ove aktivnosti. Možda je i do roditelja, jer na ovaj sajam su mogli i trebali doći zajedno sa svojom djecom. Mali broj roditelja je iskoristio tu priliku, a trebali su.

Poklanjam vam ovu "nejasnu sliku" nadajuci se da lokaciju nećete prepoznati i da necu biti prepoznata. ( Samo se nadam )

ps. na slici je samo jedan mali prostor, cijela aktivnost odvijala se u holu škole, hodnicima i biblioteci.

http://www.youtube.com/user/GiannyL

Naša "stara" blogerka, okrenula se novom načinu blog-pisanja. Okrenula se kreativcima i uvećala našu malu kreativnu blog zajednicu.

 Tera, dobrodošlica među kreativce od srca.

Surfajući po internetu, tragajući najviše za kreativcima, nailazim na različite motive u kreativnim radovima koji se automatski povezuju s određenom državom, kao karakteristični list, simbol Kanade, babuška - posebnost Rusije...

Šta bi bio motiv Bosne i Hercegovine?

Meni se vrzma po glavi stećak, ljiljan...a opet, čini mi se da bi moglo biti i nešto drugo.

Pomogli biste ako date svoje prijedloge. Možda budu inspiracija za motive na nekim našim budućim radovima.

Prijedlozi

• Motiv1 - prijedlog http://mejjasu.blogger.ba/  - motivi veza i tkanja

•  Motiv2 - prijedlog Akvamarin: http://akvamarin.blogger.ba/   i Slovke : http://slovo1.blogger.ba/ - ibrik i leđen

• Motiv 3 - ljiljan: lilium bosniakum

• Motiv 4 - zvekir

        * motiv 5 - sinija

Prođe Ramazan k'o treptaj, dobro nam došao Bajram. Svima koji ovaj praznik doživljavaju kao najveću radost Bajram Šerif Mubarek Olsun.

Iako sam stala s pravljenjem čestitki, imam objaviti slike napravljenih u prošlom mjesecu, a neobjavljenih. Sve ove čestitke su bile moje traganje za stilom, uvježbavanje nove tehnike. Bilo je lijepo uživati u igri s materijalom koji sam dobila na poklon od moje drage phoenix. Ali sam isto tako shvatila da se sve može iskoristiti za pravljenje čestitke.

Sviđa mi se novina kao materijal i mislim da ću na sekciji raditi dosta sa njom. Novine se nakon čitanja bacaju, a mnogo je mogućnosti za reciklažu.

Priprema novina na moj način:

-  sastaviti dva lista novina, obojiti vodenim bojama, osušiti

- ili pomiješati u veću posudu po potrebi vodu, štirku i temperu. izmiješati, ubaciti novinu da se natopi, staviti na sušenje-okačiti na štrik.

Ovako pripremljene novine sam gužvala u kuglice, svom snagom, i nakon toga ispravljala list. meni je ovakav papir fantastično efektan. Mogu izrezivati različite oblike, praviti cvjetove istim načinom gužvanja...

- u nedostatku posebne mase za postizanje boje ivica izrezanog papira (koju koriste), uzela sam običnu spužvicu i malo tempere i brzim prelaskom po ivicama kao da brusim papir, dobila sam sličan efekat.

-Trakice su neizostavne i sviđami se kako se mogu uklopiti s papirom.

Dakle, napravila sam pauzu u pravljenju čestitki iz jednostavnog razloga što sam isprobala sve mogućnosti koje su mi pale na pamet i sad tragam za jednostavnim oblikom koji će predstavljati neki moj stil.

Koverte su spremne, napravljene od papira u boji veličine prilagođene čestitkama - malo ljepila, makazice cik-cak i već sam se obezbijedila za bajramska čestitanja.

Ne pravim ništa, posao, post...nije jednostavno ali se sa zadovoljstvom može uklopiti.

Ipak ima novosti. Od ove godine pokrećem u školi kreativnu radionicu, nešto kao školska sekcija, gdje ću pokušati prenijeti zainteresiranim učenicima svoja saznanja. Radujem se tome. Znam da će biti zainteresiranih i znam da ćemo se super družiti. Ovih dana radim na planovima, i nije mi bilo jednostavno odrediti šta je to što bih trebala prezentirati i koja znanja prenijeti...

...ma i neću da se zamaram takvim pitanjima, njihova kreativnost dat će pečat svemu što urade, a ja ću uživati gledajući stvaranje novih kreacija.

Možda ove godine moj dom napokon bude čist od krpica, papirića, možda mojoj kreativnosti bude dovoljno što će prenositi znanja.

Nadam se da ću vrlo brzo moći pokazati i neke radove s te kreativne radionice...

Nije važno kako ispoljavaju svoju kreativnost, važno je da uživaju radeći kreativne radove

http://www.sarajevo-x.com/zanimljivosti/clanak/100819077#100819077&id=1

Nova tasna sasivena mojim omiljenim šnitom, 3 platna izrezana u kvadrat i spajanje.  Septembarska jer je nastala kao potreba za posao, kao početak nove školske godine,kao...

Unutrašnji dio kao reciklaža košulje, i toliko mi se dezen svidio da sam se premišljala da to bude lice tašne. Ipak sam se opredijelila za bijeli džins, reciklaža pantalona.

Kad spajate ovaj šnit, važno je da kvadrate presavinute u trokute položite na radnu ploču u obliku tašne. Na taj način ćete spojiti dijelove bez greške. Unutrašnji dio postave tašne, ostavite nezašivenu na jednom dijeli (sl.2) što će vam omogućiti lakše šivenje.

Nekad i samu sebe nerviram kako se ne znam ustaliti u radu s jednim materijalom. Sve me interesuje, sve probam, al' krpice su krpice. Njima se uvijek vraćam.

Isprobala sam kako izgleda rad s recikliranim limenim ambalažama (video- uputstvo u mom izborniku). I moram priznati jednostavno je i zanimljivo. Pošto sam ja "mašala" nadarena za crtanje, ovi oblici slobodnom rukom urađeni su ispali "fantazija". Može se slobodno i kopirati, povlačenje linija preko papira uzorka. Samo sam isprobavala, tako da sam sve uradila običnom potrošenom hemijskom olovkom. Malo plamena svijeće i to je to. Može se preći i sprejem...uglavnom, ima mogućnosti u ovom radu. Mjesto se može pronaći u kuhinji kao neki detalj ili... Izrezala sam oblik čisto da isprobam kako funcioniše. Reže se običnim makazama bez problema.

Suprotnost ovom materijalu su moje krpice.

Predlažem da napravite jednostavan jastuk. Dovoljno je da uzmete šal koji više ne koristite, podijelite presavijanjem na tri jednaka dijela. Dva dijela spojite šivenjem, a treći kao poklopac, samo prebacite preko spojenih dijelova. Malo trakice za vezanje, a može i dugme i jastuk za 5 minuta gotov.

Nastala u trenucima odmora. Vjerovatno i kao najava male pauze u pravljenju. Previše me prepravki garderobe čeka, a i Ramazan - on mi je najvažniji. Ostalo ako imadnem volje i snage za rad.

Uživat ću gledati radove kreativaca i radovati se svakom osvježenom blogu.

Lijepo je gledati neke druge izlaske i zalaske sunca, odmarati oči gledajući vodu. Uživati  u tišini. Dovoljno za punjenje baterija.

1. "koni s memli strane" :)

2. "malom princu"

Prva je namjenjena stvarnoj osobi, mojoj dragoj blog-frendici.

Druga je nastala onako, bez određene namjene, možda nekom Mirzi jer značenje tog imena je princ. :)

Inspirisala me moja draga blogerka http://akvamarin.blogger.ba/ . Gledajući njene ukrase, odlučim napraviti i sebi nešto na isti fazon.

Njeni radovi su ljepši, ali sam i ja dobila zanimljive detalje u svom domu. Što je najvažnije mogu se uvijek prepraviti, zamijeniti, a ne koštaju. reciklaža ambalaže, vreća, tokom godina nakupljene školjke i kamenčići, obični pijesak obojen temperama, malo grančica i to je to...

Zaista sam počela uživati praveći čestitke. Doduše, ne znam što će mi, jer kod nas se ništa prodati ne može... Neka ih, kad mi zatreba zahvaliti se nekome, čestitati...mogu to učiniti i na ovaj način.

Ove dvije čestitke, nastale su u mom jutarnjem stvaranju, jučerašnjem i jutrošnjem. Poprilično sam zadovoljna izgledom, mada slika ne može nikad pokazati svu punoću nivoa elemenata koji se koriste. Moja teškoća kako uvezati mašnicu mučila me i vezujući ovu  trakicu, probala, pokušavala i  ...dosjetila sam se...našla sam rješenje pravljenja minijaturnih mašnica. Znala sam da će moja tvrdoglavost u traženju mogućnosti uroditi plodom. Poslužila sam se svojim prstima i uspjela je zavezati. Zalijepila sam je u unutrašnji dio  čestitke, na mjesto gdje se piše poruka. Posebno sam zadovoljna rješenjem jer dosad ni na jednoj stranici nisam pronašla ovakvu mogućnost, a pregledala sam ih puno.

A onda sam u hodu, raspremajući nakon krečenja,- ljetnja mora, napravila jednostavnu korpicu za držanje čačkalica. Toliko ju je jednostavno smiješno napraviti da ću sigurno na sličan fazon uraditi i veće oblike. Potrebna su samo dva kruga izrezana od kartona i jednostavnim lijepljenjem ili mojim načinom, može se dobiti odličan ukras. Na netu se mogu pronaći ovakve košarice s ručkama, ja sam ih izostavila.

Bas me krenulo... 

Još uvijek učim, isprobavam, pokušavam, ali napredujem. Prvi problem: glatke ivice papira nakon rezanja riješila, drugi problem: spajanje nitni bez oštećenja, riješila...samo još da naučim dobru minijaturnu mašnicu napraviti, riješit ću i to...trudim se...i čudim se brzom prolasku vremena jer je interesantan rad.

Tragam za nekim svojim stilom, jer, lahko je kopirati, treba biti originalan, prepoznatljiv. Svako stvaranje kreativnog rada je dio nas, a svi smo mi posebni na svoj način.

U ovoj tehnici nije jednostavno izgraditi svoj stil, drugi su isprobali što se isprobati moglo. ma riješit ću i to .

(PS. I dalje mi nedostaju odgovarajući  tagovi, a glavni i odgovorni urednici šute. Da i ja pređem na "blogspot"?)   

Jednostavan šnit za jastuk

Jastuk koji možete sašiti za deset minuta, bez rajferšlusa i bilo kakvih komplikacija.

Opis:

Potrebne su vam dvije vrste materijala, materijal za lice jastuka i unutrašnjost jastuka (kao postava ).

Materijal izrežete u obliku kvadrata (veličina koja vama odgovara… moja veličina je 42x42) i dva oblika pravougaonika ( 42x30cm). Iste dimenzije izrežete i od materijala za unutrašnji dio jastuka.

Prošijte (podvijte)  jednostavnim bodom stranu na pravougaoniku koja će služiti kao otvor jastuka zajedno s postavom.

Spojite dijelove: na radnoj ploči kvadrat okrenete naličjem prema sebi, na njega postavite licem prema sebi materijal istog oblika za unutrašnjost jastuka. Zatim složite licem prema sebi, jedan preko drugog dva pravougaonika zajedno s postavom. Bitno je da slaganjem ivice budu ravne I oblikuju kvadrat. Prošijte jastuk ostavljajući 2 cm šava. Nakon šivenja, izreckajte šav na širinu jednog cm.

Jastuk je gotov.  Postava i lice jastuka će dati punoću ovim resama, a nakon pranja oblikovat će se i neće se oparati.